Iz jednog starog časopisa Vitezova sv. Kolumbina.
Osam Blaženstava nude nam putokaz o tome što znači živjeti onako kako Isus hoće da živimo. Kad bi đavao, o kojem se danas vrlo malo čuje, napisao svoja blaženstva, ona bi izgledala otprilike ovako:

Blagoslovljeni oni koji su preumorni, prezauzeti ili previše rastreseni da provedu jedan sat tjedno u crkvi sa svojom braćom i sestrama kršćanima – oni su moji najbolji radnici.

Blagoslovljeni kršćani koji čekaju da ih se moli i koji očekuju zahvalnost – oni su mi korisni.

Blagoslovljeni oni koji su osjetljivi, jer, uz malo sreće, oni će prestati pohađati misu – oni su moji misionari.

Blagoslovljeni oni koji su vrlo religiozni, ali svima idu na živce – oni zauvijek pripadaju meni.

Blagoslovljeni oni koji stvaraju nevolje drugima – oni će se zvati mojom djecom.

Blagoslovljeni oni koji nemaju vremena za molitvu
– oni su mi lak plijen.
Blagoslovljeni oni koji se uvijek žale – ja ih uvijek slušam.
Blagoslovljeni vi kad, čitajući ovo, mislite da se to tiče nekog drugog a ne vas – IMAM VAS.